PRIČA O SAMOVARU – dio prvi

Posted by on in Priče o čaju
  • Font size: Larger Smaller
  • Hits: 1343
  • Print

Ruski je pjesnik, Boris Sadovsky, jednom o samovaru rekao: „Samovar je istinski ruski fenomen Rusije koji stranci nikada neće moći u potpunosti razumjeti i proživjeti“. Ova rečenica možda najbolje kazuje zašto je sama priča o samovaru oduvijek zavijena velom tajne. Također, ona odzvanja u mislima ljubitelja ruske književnosti koji su, nerijetko, zbunjeni kada naiđu na opis u kojem njihovi omiljeni likovi uživaju u pripremi čaja pomoću ove neobične naprave. Možda najveću počast samovaru odao je Turgenjev u svojem djelu „Očevi i snovi“ gdje prikazuje filozofsku debatu između Bazarova i ostalih na temu samih začetaka samovara i mjestu koje on zauzima u modernom društvu.

b2ap3_thumbnail_1.jpg

 

Samovar je, najjednostavnije rečeno, metalni spremnik koji se koristi za zagrijavanje vode i pripravljanje čaja. Riječ samovar može doslovno biti prevedena kao samozagrijavajući kotao, a korijen vuče iz ruskih riječi sam - sam te varit - zagrijati.

Samo podrijetlo samovara je ipak nešto zamršenije. Sa stajališta Rusa potječe nekoliko verzija priče o nastanku. Jedna od njih kaže da su samovari osmišljeni i prvotno izrađivani zaslužujući domišljatosti braće Lisitsy u gradu Tula, nedaleko do Moskve. No, druga priča kaže da je samovar iz Nizozemske u Rusiju donio Petar Veliki. No, činjenica i iskonskom podrijetlu samovara Ruse ne zabrinjava previše budući da su ga prihvatili u svom svakodnevnom životu i integrirali u sam nacionalni identitet. Često se može čuti izreka: „Rusi su načinili samovar ruskim“.

Začetnik osvrtanja na kulturu samovara je veliki ruski pjesnik Puškin, koji je prvi u svojim djelima utvrdio chaepitie– rusku kulturu pijenja čaja i, na taj način, integrirao ju u nacionalnu svijest. Ostali literarni magovi su slijedili njegov korak te je, nedugo zatim, samovar našao svoje mjesto u gotovo svakom literarnom uratku ruke književnosti. Ruska je javnost iznimno dobro prihvatila „invaziju samovara“ te ga uvrstila u svakodnevni rječnik. Tako se, u ruskom jeziku, kada netko ostane bez daha kaže da „dahće kao samovar“, a iznimno temperamentne osobe se opisuju kao „mali samovar“.

 

No, što je zapravo toliko jedinstveno i različito kod čuvenog samovara?

 

Jedna od posebitosti je sama priprema čaja, koja uključuje spravljanje koncentrirane otopine čaja – zavarka, u čajniku koji se smješta na vrhu samovara. Jednom kad je koncentrat pripravljen u svaku se šalicu ulijeva čaj do maksimalno trećine zapremnine šalice te se, direktno iz samovara, dolijeva voda do željenog razrjeđenja. Čaj pripravljen u samovaru i na ovaj način je mnogo snažniji i potentniji od čajeva koji se pripremaju konvencionalnim metodama – dovoljno je moćan da probudi i uzdrma sva osjetila.

 

b2ap3_thumbnail_b_20140319-140019_1.jpg

Iduća posebitost je iskustvo. Okupljanje oko samovara radi uživanja u čaju je, za Ruse, sinonim za toplinu i udobnost, naročito u hladne dane oštre ruske zime.

Samovar grije srca ljudi i budi im dušu. Ruski literarni junaci svoje intelektualne najčešće započinju uz šalicu čaja, okupljeni oko samovara. Ovakva se iskustva vežu i uz kinesku te japansku kulturu pijenja čaja, koje nisu puko ispijanje čaja već i obred socijalizacije i povezivanja. Samovar je medij koji povezuje ljude, medij koji rađa i osnažuje obiteljske i prijateljske veze. Igra bitnu ulogu u zajednici i konverzacijama ljudi jer pruža udobnost, toplinu te dostatne količine kofeina.

Kultura pijenja čaja zauzima veliki dio u životu Rusa te je ključ za razumijevanje suštine te nacije. Nisu rijetka iskustva stranaca koji posjete Rusiju i iskuse hladnu zimu – najrađe bi se zatvorili u toplu sobu ili vratili kuću, nikako se ne mogu ugrijati. No, kada se približe toplom samovaru i otpiju gutljaj vrućeg čaja taj doživljaj opisuju kao pronalazak oaze u pustinji. Tek tada se doista može razumjeti ruska izreka – gdje je čaj, tu je i raj.

 

 

Samovar danas

 

„Nekada davno, u Rusiji je postojala generacija bezbrižnih, mladih ljudi koji su, s veseljem dočekivali ljeto, more i Pepsi“. Ovo je prva rečenica poznate priče „generacija P“ Viktora Pelevina. Iako se ona ne bi trebala doslovno shvatiti, Rusi ne biraju Pepsi umjesto čaja, ali znakovi ukazuju da možda i nije daleko od istine.

Sve češće se na samovare gleda kao povijesne artefakte kojima je mjesto u muzejima. Čini se da mladi naraštaji sve češće mijenjaju polagane rituale uz šalicu aromatična napitka za brzinu pripreme čaja pomoću filter vrećica. Kada stari Rusi vide mlade kako u pripremaju čaj iz filter vrećica i zasipaju ga velikim količinama šećera, nerijetko se može čuti: Eto nyechai, eto sladki voda – to nije čaj već slatka voda!

Rusi su dali velik doprinos promicanju kulture čaja na globalnoj razini, a zbilja bi bilo žalosno kada bi se ta kultura održala samo u Rusiji. Nakon pada Sovjetskog Saveza, upravo je okupljanje oko samovara i uživanje u vrhunskom napitku doprinijelo povezivanju nacije i dovelo do stvaranja ideja koje su Rusiju pokrenule ka boljoj budućnosti.

Slavna izreka „Reci mi što jedeš, a ja ću ti reći tko si“ može se primijeniti i na ono što pijete, posebice na čaj. Šalica finog čaja pripravljenog u samovar je, za onoga tko ga ispija, nagrada za strpljenje i dar neprikosnovenog okusa te društvenog iskustva čaja, koje se ne može ni usporediti s onime kada se čaj priprema korištenjem filter vrećica. I zbilja, rusi su kreirali kulturu koja je obogatila cijeli svijet i na koju bi trebali biti iznimno ponosni.